 |
Vraćam se iz subotnje nabave (za one mlađe: šoping). Punih ruku vrećica, glave i ramena pokrivenih ugojenim snježnim pahuljama, uguravam se kroz ulazna vrata dok mi se Lora i Mala motaju oko nogu i pokušavaju gurnuti njuške u vrećice ne bi li saznale što to sve u njima tako zanimljivo miriše. |
Supruga u dnevnoj gleda prijenos ponovne uspostave Sisačke biskupije. Vučem vreće u kuhinju, Mala i Lora za mnom.
'Vani baš sipa snijeg,' govorim odlagajući vrećice.
'Šta kažeš?' pita supruga iz dnevne. Mala skakuće oko mene i kevće, pa se ne čujemo dobro.
'Kažem da sipa!' vičem.
'Nije sipa nego lignja!' viče supruga iz dnevne.
Bio bih se začudio da nisam u taj čas pored sudopera primijetio dva paketa liganja, koje ćemo danas za ručak, na buzaru.
'Onda dobro,' kažem pomirljivo. 'Lignja.' Odlazim u kupaonicu oprati ruke.
'Šta vičete vi tamo?' pita šestašica iz sobe.
'Vani lignja snijeg!' kažem joj u prolazu.
'Šta radi ... ?'
 |
U davna vremena, dok je još Sirius nepomućenim sjajem blistao na nebu hrvatske znanstveno-fantastične književnosti, pročitao sam u meni omiljenom časopisu, kojega sam kupovao i čitao od prvog do posljednjeg broja, jednu pripovjetku. Autora ni naslov pripovjetke nisam zapamtio ali mi se ideja usjekla u pamćenje, doprinijevši značajno mojem razumijevanju organizacije ljudskog društva i oblikovanju mojih stavova prema vlasti i vladanju. |
Priča se zbiva u nekoj, neodređeno dalekoj, budućnosti u kojoj je ljudska rasa naselila galaksiju. Društvom upravlja Galaktička Vlada. U društvu, naravno postoje i nezadovoljnici koji smatraju da Vlada ne radi svoj posao kako treba. Najekstremniji nezadovoljnici postaju pobunjenici, u otvorenom sukobu s vlastima.
Radnja započinje hapšenjem jednog od najviših vođa pobunjenika, ratnika i intelektualca koji je ukazivao na propuste u postojećim zakonima, predlažući i zahtijevajući brojne promjene. Čovjeka izvedu pred sud i osude na dugogodišnje progonstvo na planetu koja služi kao galaktički zatvor. Automatskom letjelicom on biva dopremljen na planet i iskrcan u blizini skromne ali udobne kućice koja će ubuduće biti njegov dom u ovom planetarnom zatvoru.
Par dana kasnije, nakon što se smjestio u svojoj 'ćeliji' prognanik dobiva posjetitelja u kojemu prepozna jednog od bivših suboraca pobunjenika, koji je također prije nekoliko godina bio uhapšen i osuđen na progonstvo. Pridošlica našeg prognanika ukratko upozna s načinom organizacije života u ovom zatvoru. Kaže mu i kako se svi zatvorenici okupljaju jednom tjedno u velikoj dvorani u centru naselja, te ga pozove da se sutradan i sam pridruži tom skupu.
Sutradan naš prognanik dolazi u središnju zgradu s velikim amfiteatrom i tu susreće mnoge ljude koje je prije poznavao kao pobunjenike, disidente, radikalne oporbenjake ... Sastanak formalno započne i voditelj sastanka skupu predstavi novog člana, našeg prognanika. Zatim našem prognaniku objasni svrhu ovog skupa, te njegovu ulogu i dužnosti u ovom 'zatvoru'.
Naš prognanik tako saznaje da je ovaj skup buntovnika zapravo stvarni Galaktički parlament. Kandidati za parlamentarne zastupnike biraju se među najžešćim kritičarima vlasti, onima koji traže promjene. Njihov odabir ne ovisi ni o kakvoj kampanji nego o tome imaju li ideje kako bolje upravljati galaksijom. Izbori se provode 'hapšenjem' i deportiranjem na planet koji je u stvari sjedište parlamenta. Na taj način kritičari dobivaju priliku provoditi one pomjene koje su predlagali i biti u stvarnoj službi naroda. Njihov život na toj planeti je udoban ali izoliran od ostatka društva, bez mogućnosti komunikacije i javnog djelovanja, pun obaveza u oblikovanju zakona i propisa, donošenju odluka o upravljanju galaktičkim društvom.
Za javnost su oni, međutim, i dalje prognanici koji će nakon vrlo kratkog vremena pasti u zaborav i postati samo dio legendi. Tako oni nisu u prilici biti u sukobu interesa: ne mogu zloupotrebljavati svoj položaj, slikavati se po kojekakvim svečanostima, lagati i obećavati brda i doline, pogodovati kumovima i prijateljima, zgrtati bogatstva iz državne blagajne ... Njihov mandat je istinska žrtva za dobrobit svojega naroda, a nagrada im je što vide kako se u djelo provode promjene za koje su se zalagali i borili.
* * * *
Nešto si mislim, mi nismo još tako napredni da bismo mogli parlament preseliti na neku planetu u svemiru. Ali mogli bismo odvojiti jedan otok na Jadranu. Pa zvao se on i Goli ...