Danas je najpoznatiji marijanski blagdan, Velika Gospa ili Marijino uznesenje na nebo. Mnogi vjernici katolici za Veliku Gospu nastoje hodočastiti u koje marijansko svetište kako bi u molitvi, pjesmi i djelima pobožnosti dali oduška svojoj radosti. Duge su kolone koje se kreću cestama prema svetištima.
Mnogi hodočasnici pješice prevale put do svetišta, pokazujući tako spremnost žrtvovanja svojem vjerovanju. Dugi hod do svetišta prilika je za kontemplaciju, razmišljanje o sebi, svom životu i djelovanju, preispitivanje dobra i zla u sebi, kako bi se u svetište ušlo bez dvojbi u srcu. Ipak, mnogi će sjesti u svoje aute i odvesti se do svetišta kako bi bez većeg napora i što brže obavili svoje "vjerničke obveze". Namjerno taj izraz stavljam u navodnike jer je neskladan u razmišljanju o vjeri i vjerovanju. Pravi vjernici ne vide svoju vjeru kao obvezu. Oni ju žive. Obvezu osjećaju oni koji svoj "image" vjernika grade kao fasadu, pa je to nešto što treba obaviti radi izgleda i statusa, ali neka bude što brže i lakše.
Izranja mi iz sjećanja jedna priča koja bi se ovdje dala zgodno uklopiti. Evo.
Mladi uspješni biznismen vozio je malo prebrzo svog novog BMW-a kroz ulicu u susjedstvu. Motrio je parkirane aute sa strane da mu neko dijete ne istrči iznenada na cestu i uspori kad je primijetio neko kretanje na nogostupu. Kad se približio tom mjestu nitko nije izašao na cestu ali je između auta doletio komad cigle i udario u desna vrata njegovog auta u prolazu. Nagazio je kočnicu i vratio se natrag, iskočio iz auta, zgrabio klinca koji je bacio ciglu i stao vikati na njega - "Šta to radiš! Jesi li lud! To je sasvim novi auto! Znaš li koliko će koštati taj popravak?!"
"Molim vas, gospodine, žao mi je, nisam znao šta drugo da radim ... " suze su tekle niz lice dječaka od sedam-osam godina. "Bacio sam ciglu jer nitko drugi nije htio zustaviti." Pokazao je prstom - "Ono je moj brat, pao je iz kolica i ja ga ne mogu podići natrag, pretežak je..." - suze su nastavile teći.
Mladi uspješni biznismen pusti dječaka i proguta kvrgu koja mu je narasla u grlu. Podigne nepokretnog starijeg dječaka natrag u njegova invalidska kolica. Zatim izvadi svoju maramicu i otare prašinu s dječakovih ruku i lica, te provjeri da nema nekih ozljeda.
"Hvala vam i Bog vas blagoslovio" - reče mlađi brat. Biznismen je stajao i gledao ga kako gura kolica sa svojim bratom niz ulicu. Zatim polako, sasvim polako ode do svog auta i pogleda ogrebotinu na vratima. Odluči ne popravljati ju, neka stoji tu i podsjeća ga neka ne žuri kroz život toliko da se njegova pažnja može zadobiti samo bacanjem cigle.
Svima koji su danas voljni malo pažnje posvetiti svojim pravim "vjerničkim obvezama" - razmišljanju o dobru i zlu u sebi, evo male teme za kontemplaciju. Bog šapuće u vašoj duši i govori vašem srcu. Ponekad, kad nemate vremena da ga poslušate, On mora baciti "ciglu" na vas. Vaš je izbor: slušati onaj tihi glas iznutra ili čekati da doleti cigla ...