Nemam vremena, ne stignem to sada uraditi, možda sutra ili idući tjedan. Svaki dan slušam slične izjave. Nema vremena, pa nemam vremena. Gdje nam je vrijeme nestalo? Ma, nije istina da nemamo vremena. Samo smo ga zagubili i ne znamo ga naći. Nije čak ni da ga ne znamo naći, možda bismo ga i znali pronaći, ali ga ne želimo sami poći tražiti. Htjeli bismo da nam ga netko drugi pronađe za nas. Da nam netko drugi da naše vrijeme. Dajte mi malo više vremena za to ... koliko smo puta čuli tu frazu?

A s vremenom je ovako. Svatko ima svoje vrijeme koje slobodno može gubiti i nalaziti. Vrijeme nekog drugog čovjeka možeš gubiti, ali ga ne možeš nalaziti, jer ga ne možeš vidjeti. Naokolo leže gomile i gomile izgubljenog vremena, ali ne možemo ga iskoristiti. To je nečije tuđe izgubljeno vrijeme koje mi ne vidimo i ne možemo upotrijebiti. Samo svoje vrijeme vidimo i samo svoje vrijeme možemo korisno upotrijebiti, ako ga nađemo u tim gomilama jalovog, neupotrijebljenog ili potraćenog vremena.

Pronalaženje vremena je vještina koju se može naučiti. Neki ljudi se rode talentirani u tome, neki to nauče lagano, a neki na težak način nauče pronalaziti vrijeme.

Prije nekog vremena bio sam u parku na dječjem igralištu sa svojom kćeri. Dok se ona igrala sa svojim prijateljima u pijesku, ja sam sjedio na klupi i promatrao. Pored mene je sjedio još jedan tata koji je gledao svog sinčića od kojih pet-šest godina kako se ljulja na ljuljački.

Nakon nekog vremena tata zapita - "Ivane, hoćemo li ići kući?".

Malac dovikne - "Ma ne, je l' može još malo?"

"Dobro, još malo!" - reče tata.

Poslije desetak minuta tata opet pita - "Hoćemo li kući, Ivane?"

"Još pet minuta, može?" - pita Ivan.

"Dobro, još pet minuta."

Poslije sedam-osam minuta scena se ponovila. Tata pita da se ide kući, Ivan bi još pet minuta, a tata se s time slaže i tako produljuju igru još pet minuta.

"Vi ste jedan vrlo strpljiv otac." - primijetih.

Okrenuo se k meni i licem kao da mu je promaknuo mali oblačić tuge.

"Imao sam još jednog, starijeg sina. Uvijek mi je nedostajalo vrijeme za igru s njime … posao, obveze … znate već kako to ide. Uvijek sam mislio kako će poslije biti više vremena i kako ću to sve jednom nadoknaditi. Prije mjesec dana, dok se biciklom vozio ulicom ispred kuće, ubio ga je pijani vozač. Tad sam shvatio da ono izgubljeno vrijeme s njime nikad neću moći nadoknaditi. Ne želim ponoviti istu grešku sa Ivanom. On misli da je dobio pet minuta više za ljuljanje. Zapravo sam ja dobio pet minuta više da ga gledam kako se igra."